Riblji paprikaš
Onomad sam “objavio†recept za riblji paprikaÅ¡, ali poÅ¡to ga ni sam viÅ¡e ne kuvam na takav naÄin (Jbg, evolucija i u kuvanju.), reÅ¡ih da podelim sa vama steÄeno iskusvo.
Riblji paprikaÅ¡ ima (na žalost ne zaÅ¡tićeno) geografsko poreklo. Uglavnom se priprema se na obalama Dunava i to samo na potezu od Baje u MaÄ‘arskoj, do BaÄke Palanke, kao i Dravom do Osijeka. U ovim krajevima svaki domaćin koji drži do sebe "zna" da skuva papras i priprema ga Äesto. Mene je moja hanuma naterala i ako nije iz navedenih krajeva, da ga spravljam jednom nedeljno. ZnaÄi navadila se.
I ovom prilikom moram da istaknem da se nikako ne sme meÅ¡ati (Ne samo u tanjiru!) riblji paprikaÅ¡ sa ribljom Äorbom. To su dva potpuno razliÄita jela. Bajdvej, riblja Äorba se u ovim krajevima nigde i nikada ne kuva. S ovim je ne podcenjujem, nego samo istiÄem Äinjenicu. Ako i imate priliku jesti paprikaÅ¡ van navedenog koridora, garantujem da je kuvar iz ovih krajeva ili je bio ovde na specijalizaciji.
Zaboravite recepte u kojima proÄitate "dodatak jelima" ili se preporuÄuje bilo kakava sliÄna industrijska namirnica. Jedino sliÄno Å¡to se sme koristiti je suvi mleveni luk kao zamena za sveži i to 18 do 20 grama na 1 kg ribe. Ne preferiram, ali može. I zaboravite recepte u kojima se spominje dinstanje luka. To nije riblji paprikaÅ¡.
Recept za riblji paprikaÅ¡ je veoma jednostavan. Neću (namerno) izostaviti ni jedan detalj, ali to ne znaÄi da ćete proÄitavÅ¡i ovo odmah i postati eksperti za papras. Ni ja sebe ne nazivam ekspertom, nego volem i da ga kuvam, ali i da ga srÄem. To vam je kao Å¡ah, da ne spominjem bridž. Skoro svi znamo kako se kreću figure po 64 polja, ali retko ko baÅ¡ zna da ga igra. Å tono bi rekli, nije pacer.
No, idemo redom. Å ta vam sve treba?
Osnovno je riba. I to koja? Verujte, od svake reÄne (ne grabljive, znaÄi zdravo masne) ribe se može skuvati dobar paprikaÅ¡. Ipak, za nas savremene homosapiense koji (najÄešće) love u ribarnicama, najbolji izbor je Å¡aran. Ljubazne Äike u ribarnicama nam sada i oÄiste ribu, ali ja seÄenje uvek odradim sam kod kuće. Uz put oÄistim krljuÅ¡t do kraja, svaku ljuspicu i proverim da li su i Å¡krge sve izvaÄ‘ene. Poželjno je, ali ne i neophodno imati i malo Å¡tuke. To može da bude glava i rep kakve predatorke, samo da da "onaj" Å¡mek. A koliko nam ribe treba? Po glavi je neophodno pola kilograma ribe, žive vage.
Luk. Na pola kile ribe, odnosno jednu jeÅ¡nu osobu, veća (ali baÅ¡ veća) glavica luka. Može i dve srednje. I to sitno iseckati. Sitno! Po mogućstvu može se, da ne kažem poželjno je, propasirati ga u blenderu sa malo vode, da upeni. Za tu koliÄinu vode smanjiti kasnije istu.
Hajde, kad već spomenuh, voda. Nje treba od 1,7 do 2 litre po jednom kilogramu ribe. Sad, taÄna mera je stvar procene i iskustva u kuvanju sa raspoloživim kotlićem. Nisu svi kotlići istog oblika, tako da neki imaju veću, a neki manju povrÅ¡inu isparavanja.
‘beÅ¡ ribu bez vina. ZnaÄi potrebno nam je oko 1 deci belog vina po kili. Rizling je za to majka Mara. Pa joÅ¡ ako je mlad. Ihaj.
Sok od paradajza. Sok, ne pire! Normalno onaj domaći. Jedno dva deci po kili ribe. Uskladiti koliÄinu u zavisnosti od kiselosti istog i kiselosti korišćenog vina. Iskreno, može se, ma ne samo može, nego se i kuva paprikaÅ¡ i bez paradajza. Kad malo bolje razmislim, možda je on i viÅ¡ak. Ali bi zato trebalo malo podebljati koliÄinu vina i slatke paprike. Hmmm... Pri sledećim kulinarijama ću se posvetiti ovoj problematici i izvestiti vas.
So. Jedna ravna kašika na kilo ribe. U principu to je malo, ali so možemo oprezno dodati i desetak minuta pred kraj kuvanja. Onomad, dok smo svi konzumirali samo tuzlansku so, nije bilo problema. Ali sada, sa otvorenim tržištem, malo, malo pa mi so neslana.

Verujte, uvek je bolje, ako niste sigurni, jelo ostaviti malo neslano, nego ga sluÄajno presoliti. So je zahvalan zaÄin koji se bez uticaja na ostale arome, kao i strukturu jela može dodati i prilikom konzumiranja.
I njeno veliÄanstvo paprika.
Papriku morate poznavati. Sastav, poreklo, boja... I to dobro. Domaćice će razumeti o Äemu govorim kada im je uporedim sa sirom. Svaka domaćica ima svoju snajku na pijaci u koju ima poverenje u higijenu i kvalitet. Isto tako je i sa alevom paprikom. Zbog tehnologije moguće su, a na žalost i deÅ¡avaju se i razne prevare. ÄŒak i sa mlevenim crepom umeÅ¡anim u papriku!!! Jbg, specifiÄna težina puta cena... Ondak primese. Da li baÅ¡ svaki proizvoÄ‘aÄ pre mlevenja oÄisti (i kako) suÅ¡enu papriku od nakupljene praÅ¡ine?! Da li poskida peteljke? Da li izvadi manilu iz veze pre guranja u mlin?
Manila? Ne znate šta je manila? Ne, nije glavni grad Filipina. Kanap, špaga, uže...
I tako, kvalitet paprike je veoma bitan, da ne kažem presudan za riblji paprikaš. A potrebne su nam tri vrste paprike. Da, tri!
Ljute aleve paprike ja stavljam jednu ravnu kaÅ¡iku na kilo ribe. Mene radi, stavio bi joÅ¡ malo, ali u glavnom retko imam priliku da kuvam samo za muÅ¡ko druÅ¡tvo, ljubitelje ljutog. Tako da i ta ravna kaÅ¡ika nenaviklim ustima pravi probleme. Ovde je bitno napomenuti i poznavanje materijala. Nije svaka ljuta paprika isto ljuta. A Boga mi, ni kaÅ¡ike nisu iste veliÄine.
U svakom sluÄaju, paprikaÅ¡ mora da bude ljut toliko da kada ga jedemo Äelo obavezno mora da se orosi graÅ¡cima znoja. To je ondak prava mera.
Slatke paprike staviti jednu uvr' kašiku na kilo ribe. Slatka paprika služi za aromu, boju (Ljuta je uvek bleđa.) i gustinu paprikašu. Ostale napomene nisu neophodne za ovu namirnicu.
SuÅ¡ene feferone. Njih staviti po barem jednu za svaku osobu, odnosno dve na kilo ribe. I to zajedno sa peteljkama. ZnaÄi, nikako ih ne lomiti. Samo ih pustiti da se kuvaju u paprikaÅ¡u, a onda svako za sebe može da je iscedi u tanjiru, ako mu papras nije dovoljno ljut.
Moram da kažem da nije isti ukus ljutine od isceÄ‘ene feferone i ljute aleve paprike. Zato vi Å¡to "ne možete" ljuto imajte obzira. PaprikaÅ¡ mora biti ljut! Ako vam baÅ¡ toliko smeta, apstinirajte i ne kvarite drugima užitak. Ipak, moje iskustvo govori drugaÄije. Najvolem likove, najÄešće ženske, sa tekstom: "Ne volim ljuto.", "Jao Å¡to je ljuto.", "Uf, uf, uf...", "Haj' mi sipaj joÅ¡.". Kako se ljuto zavoli, samo kada se opustiÅ¡. Svaka kaÅ¡ika traži sledeću.
Namirnice? Da, sve smo rekli. Nema više. Sada tehnologija.
Tu je i najveća (jedina) razlika ovog recepta u odnosu na onaj stari. Sad, poÅ¡to dobro poznajem materijal, kao i veliÄinu kaÅ¡ike i oblik kotlića, paprikaÅ¡ kuvam "žmureći". Na kraju ću navesti najÄešće greÅ¡ke, koje se eto i meni deÅ¡avaju, a utiÄu (U nijansama, ali ipak utiÄu.) na kvalitet paprikaÅ¡a.
Odustao sam od "starih" saveta tipa "...dodati pet minuta posle vrenja", "petnaest minuta pre kraja staviti..." i sliÄno. Sada SVE potrpam u kotlić odjednom. Prvo stavim ribu iseÄenu na parÄad jedno col (2,5 cm) debljine, pa je polijem vinom. Vino kažu, a ja im verujem, se stavlja da se riba ne bi raspala prilikom kuvanja. Ondak u blenderu ispasiram luk i prelijem ga preko ribe. Dolijem vodu i skok od paradajza, te so i papriku.
Jedino Å¡to nekada, zavisno od raspoloženja, naknadno stavljam u kotlić je ikra i mleÄ. I to nekih deset, petnaest minuta po vrenju, a iz razloga da se ne raspadne pa da se lakÅ¡e može kaÅ¡ikom loviti po kotliću. Ali nikako nije greÅ¡ka ni odma u paketu stvaiti i ikru i mleÄ.
Kao Å¡to ste videli, ovo do sada i nije neka teÅ¡ka filozofija. Ali sada nastupa ne tako težak, ali ipak odgovoran rad. Loženje vatre. ZnaÄi, kotlić ide na vatru. Vatra mora UVEK da bude toliko jaka da, kada provri, paprikaÅ¡ stalno brboće i pljuska po kotliću sa težnjom da istrÄi napolje. Za razliku od junećeg paprikaÅ¡a i sliÄnih Å¡pecija, koje se krÄkaju, riblji paprikaÅ¡ zahteva konstantno jaku vatru! Ali baÅ¡ jaku i konstantnu, zato se za loženje preporuÄuju mekana drva (Äamovina, tolopola, vrba...) koja brzo daju energiju, ali ih zato treba malo veća koliÄina.
Iz tog bitnog razloga konstantnosti vatre, odnosno vrenja paprikaša, sam i odustao od ranijih sistema naknadnog dodavanja pojedinih namirnica. Jer se tako uvek paprikaš hladio i smanjivalo se vrenje.
PaprikaÅ¡ nikako ne meÅ¡ati kaÅ¡ikom, varjaÄom i sliÅ¡nim predmetima. U principu i nema potrebe za meÅ¡anjem. Ali ako ipak osetite nagon za time, uradite to tako Å¡to ćete zavrteti ceo kotlić. Vodite raÄuna da i lanac može da bude vreo. Da, to ja opet iz iskustva. LiÄnog.
Od trenutka kada paprikaÅ¡ provri potrebno je 40 minuta da se kuva (vri!). Neki to rade i kraće. Ja nisam pristalica. Verujte, ne može se reći taÄno u minut, ali vidi se, barem iskusno oko to vidi, kada nestane bistra voda u kotliću, a ostane kompaktna Äorba. Manje od 40 minuta ne treba kuvati, a duže... Pa, Å¡to duže kuvate dobijate gušću Äorbu, ali i manju koliÄinu iste. Ipak, poÅ¡to ne pravimo perket, ne treba ni preterati sa ukuvavanjem. Sigurno ne treba kuvati duže od 45 minuta.
E da. Rekao sam da ću navesti i najÄešće greÅ¡ke. To je zanemarivanje oblika i veliÄine kaÅ¡ike, pa se paprikaÅ¡ presoli i slaba vatra, pa se ne dobije kompaktna Äorba ili se riba raskuva.
ZnaÄi bitna je dobra vatra, tako da paprikaÅ¡ stalno i jako vri. Iskustvo mi govori da paprikaÅ¡ za dvoje, odnosno od kile ribe, može da se skuva u većem loncu na velikoj plinskoj ringli u kuhinji. Ali sve veće koliÄine od toga iziskuju kuvanje napolju zbog neophodnog jakog plamena. Da, može se i koristiti dobar veliki brener. Nisu neophodna drva, kao za roÅ¡tilj Å¡to je zakon ćumur.
Tako, dok se domaćin bakće sa cepkanjem drva i loženjem vatre pod kotlićem, domaćica treba da ode do zadnjeg dvorišta i pokupi sveža jaja iz gnezda. Pa od prosejanog brašna i jaja da umesi lepe debele rezance. Normalno i da ih skuva. Ni bez njih paprikaš nije pravi.
Eto. Ima li pitanja?
